Rječnik osigurateljskih izraza

AGENT– je fizička ili pravna osoba, koja je samostalna i uz naplatu provizije ovlaštena izričito ili prešutno raditi za drugoga – nalogodavca. U širem smislu ovaj termin obuhvaća trgovačke zastupnike, faktore, brokere, zastupnike, zemljoposjednika i sl., a u užem smislu zastupnike i posrednike.

AMORTIZACIJA – je postupno umanjivanje vrijednosti imovine poduzeća, a obračunava se godišnje prema zakonom predviđenim postupkom.

BONUS – premijski stupanj koji se iskazuje u postotku iznosa premije, a umanjuje iznos premije za taj postotak;ukoliko se radi o istom automobilu, svake se naredne osigurateljne godine bonus povećava u određenom postotku, čime se premija smanjuje (u slučaju da po polici na kojoj se nalazi bonus u određenom iznosu nije bilo prijavljenih šteta)

DATUM DOSPIJEĆA –  je dan kada premija osiguranja dospijeva na naplatu.

DATUM IZDAVANJA – je dan kada osiguravajuće društvo izdaje policu osiguranja.

DATUM POČETKA OSIGURANJA – je dan i vrijeme s kojim počinje osiguravajuće pokriće.

DVOSTRUKO OSIGURANJE – je situacija do koje dolazi kada je identičan predmet osiguranja istovremeno i od istih rizika osiguran kod dva više osiguratelja i prelazi stvarnu vrijednost te stvari.

FLOTANTNA POLICA – je vrsta police koja se izdaje kod onih osiguranja kod kojih se premija utvrđuje prema stanju zaliha koje se prijavljuju u ugovorenim rokovima (uglavnom imovinska i transportna osiguranja).

FRANŠIZA – predstavlja udio osiguranika u šteti, odnosno ugovoreni iznos ili postotak od svote osiguranja.

FUNKCIONALNA PREMIJA – sastoji se od tehničke premije i preventive.

IMOVINA – u imovinu spadaju pokretne i nepokretne stvari te druge ekonomske vrijednosti i prava izražena u materijalnom, nematerijalnom i novčanom obliku.

INTEGRALNA FRANŠIZA – ako je osiguranik ugovorio osiguranje s integralnom franšizom, u slučaju da je šteta niža od visine franšize, odšteta se ne isplaćuje, a ako je šteta iznad visine franšize, odšteta se isplaćuje u cijelosti kao da franšiza nije ni ugovorena.

KARENCA – je razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme u kojem osiguravatelj nije u obvezi ako nastupi osigurani slučaj.

KLAUZULA – je dopunska ili posebno naglašena odredba ugovora o osiguranju koja opredjeljuje prava i obveze ugovornih strana.

KORISNIK OSIGURANJA – je fizička ili pravna osoba kojoj pripada naknada iz osiguranja.

KRATKOROČNO OSIGURANJE – je oblik osiguravajuće zaštite zaključen s rokom trajanja za vrijeme do jedne godine ili kraće (do nekoliko mjeseci ili samo nekoliko dana).

MALUS – je doplatak na premiju osiguranja zbog nastalih šteta u proteklom razdoblju koje se zaračunava kod sljedeće obnove police osiguranja.

MOTORNO VOZILO – je svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora osim vozila koja se kreću po tračnicama.

NADOSIGURANJE – nastaje ukoliko je svota osiguranja koju je u polici osiguranja odredio osiguravatelj, ugovaratelj osiguranja ili osiguranik viša od vrijednosti osigurane stvari, bilo u trenutku zaključenja osiguranja ili kasnije, tijekom njegovog trajanja.

NAKNADA IZ OSIGURANJA – je vrijednost, po pravilu izražena u novcu, na koju osiguranik, odnosno korisnik osiguranja polaže pravo prilikom nastupanja osiguranog slučaja.

NESRETNI SLUČAJ – je svaki iznenadni i o volji osiguranika neovisni događaj koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet, prolaznu nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć.

OBNOVA OSIGURANJA – je produžetak važenja ugovora o osiguranju.

OBVEZNO OSIGURANJE – je osiguranje osoba ili osiguranje imovine po osnovi zakona, neovisno od volje sudionika u osigurateljnom odnosu.

ODBITNA FRANŽIZA – je ugovoreni iznos s kojim osiguranik uvijek sudjeluje u šteti. Ona može biti ugovorena u apsolutnom iznosu na način da osiguranik u svakoj šteti sudjeluje s unaprijed utvrđenim iznosom ili u postotku od utvrđenog iznosa štete.

ODŠTETNI ZAHTJEV – je zahtjev koji ugovaratelj osiguranja, osiguranik, korisnik osiguranja ili treća osoba upućuju osiguratelju poslije nastalog osiguranog slučaja radi ostvarenja prava na nadoknadu štete.

OPĆI UVJETI OSIGURANJA – su osnovne odredbe na kojima se zasniva veliki broj ugovora o osiguranju jer im je sadržaj ujednačen i uopćen.

OSIGURANA SVOTA – predstavlja (najviši) iznos koji je osiguratelj obvezan isplatiti ugovaratelju osiguranja nakon nastupa osiguranog slučaja.

OSIGURANIK – osiguranik je osoba čija je imovina ili interes osiguran i kojoj pripadaju prava iz osiguranja.

OSIGURANJE – je privredna, uslužna djelatnost koja štiti čovjeka, njegovu imovinu ili interese od posljedica događanja brojnih nepredvidivih opasnosti.

OSIGURATELJ – je društvo za osiguranje s kojim je sklopljen ugovor o osiguranju.

OSIGURNINA – je naknada za štetu koju je osiguratelj obvezan isplatiti temeljem ugovora o osiguranju, a po nastanku osiguranog slučaja.

OSNOVNI RIZICI – su uobičajeni rizici, svojstveni određenom predmetu osiguranja.

OTKAZ UGOVORA O OSIGURANJU – je jednostrana radnja kao pravo koje pripada ugovornim stranama prema zakonskim propisima i općim ili posebnim odredbama pojedinih ugovora o osiguranju, odnosno uvjeta osiguranja.

PODOSIGURANJE – je nedovoljna ili nezadovoljavajuća osiguravajuća zaštita. Nastaje ukoliko je svota osiguranja koju je u polici osiguranja odredio osiguravatelj, ugovaratelj osiguranja ili osiguranik manja od vrijednosti osigurane stvari, bilo u trenutku zaključenja osiguranja ili kasnije, tijekom njegovog trajanja.

POLICA OSIGURANJA – je pisana isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju.

PONUDA OSIGURANJA – je pisana ponuda koju ugovaratelj osiguranja daje osiguratelju u svrhu sklapanja ugovora o osiguranju. Ponuda mora sadržavati sve bitne elemente budućeg ugovora (i police) kako bi se njezinim prihvaćanjem mogao sklopiti valjan ugovor o osiguranju.

PORTFELJ OSIGURANJA – su sva osiguranja na snazi kod nekog osiguratelja.

POSREDNIK U OSIGURANJU – je fizička osoba ili društvo koje obavlja djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova, priprema za zaključivanje ugovora o osiguranju, odnosno reosiguranju, pomoć pri izvršavanju prava iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju, a posebno pri rješavanju odštetnih zahtjeva naslovljenih na društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje.

PREDMET OSIGURANJA – je ono što se osigurava – osobe, životinje, stvari, imovinski interes na komu ili čemu se može ostvariti rizik.

PREMIJA OSIGURANJA – je iznos koji je ugovaratelj osiguranja obvezan platiti osiguratelju na ime sklopljenog ugovora o osiguranju.

PREMIJSKA STOPA – je cijena po jedinici osiguranja. Izražava se u promilima ili postotcima od sume osiguranja.

PREUZIMANJE RIZIKA – je skup radnji koje osiguratelj poduzima prije zaključenja osiguranja radi osiguranja ekonomske zaštite osiguranika:

  • pregled stvari i osoba
  • ocjenjivanje stupnja izloženosti rizicima
  • određivanje premije osiguranja
  • Izdavanje lista pokrića, odnosno police osiguranja.

 

PRIJAVA ŠTETE – je obveza osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja ili korisnika osiguranja da osigurani slučaj bez odlaganja javi osiguratelju ili njegovom zastupniku kako bi ovaj pokrenuo postupak rješavanja odštetnog zahtjeva radi naknade štete.

PRISTUPNA DOB OSIGURANIKA – je dob osiguranika u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju. Najčešće se određuje na način da se od kalendarske godine u kojoj se sklapa osiguranje oduzme kalendarska godina u kojoj je osiguranik rođen.

PROCJENA RIZIKA – je ispitivanje veličine opasnosti koju sa sobom nosi mogući predmet osiguranja ili osigurana osoba.

PROCJENA ŠTETE – je utvrđivanje visine i obujma nastale štete nakon nastupa osiguranog slučaja kao događaja obvezujućeg za osiguratelja na isplatu odštete.

PROCJENITELJ ŠTETA – je osigurateljev stručnjak, ovlaštena osoba sa strane ili komisija sa zadatkom procjene šteta.

PROVIZIJA – je nagrada za trud posredniku ili zastupniku osiguranja prilikom posredovanja, odnosno zastupanja kod osiguravanja, zatim za rad oko naplate premije, njegovanja portfelja i za prateće poslove.

PRVI RIZIK – prema osiguranju “na prvi rizik” osiguravatelj plaća sve štete do ugovorenog limita, a osiguranik snosi štetu ako je iznad tog limitiranog iznosa. Ovakvu klauzulu ugovara osiguranik koji pretpostavlja da štete neće prijeći limit.

RASKID UGOVORA – je oblik prestanka osiguranja uređen zakonom, općim uvjetima osiguranja i voljom ugovornih strana.

REGRES – nakon isplaćene naknade štete osiguraniku, sva osiguranikova prava prelaze na osiguratelja u smislu potraživanja u punoj visini naknade od osobe odgovorne za štetu.

REOSIGURANJE – je zasebna djelatnost osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguratelj prenosi na reosiguratelja dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat plaća reosiguratelju premiju reosiguranja.

SAMOPRIDRŽAJ OSIGURATELJA – je dio osigurane svote, odnosno svote osiguranja ili dio štete koji osiguratelj zadržava u vlastitom pokriću kod pojedinog ugovora o osiguranju i ne pokriva ga reosiguranjem.

SKADENCA – je dan nakon kojega se osiguratelj, zbog isteka osiguranja, više ne nalazi u obvezi prema osiguraniku. Kod višegodišnjih osiguranja skadenca istovremeno predstavlja prvi sljedeći rok za uplatu godišnje premije osiguranja.

ŠTETA – je umanjenje nečije imovine (tzv. obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

ŠTETNI DOGAĐAJ – je zbivanje čijim nastankom dolazi do štete.

ŠTETNIK – je osoba odgovorna za građanski prijestup i iz ovoga nastalu štetu.

SUBROGACIJA – Isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Prijelaz prava ne može biti na štetu osiguranika pa, ukoliko je naknada koju je osiguranik dobio od osiguratelja iz bilo kojeg razloga niža od stvarne štete koju je pretrpio, osiguranik uvijek može od osobe koja je odgovorna za štetu potraživati razliku do punog iznosa štete prije osigurateljeve tražbine po osnovi prava koja su prešla na njega.

SUOSIGURANJE– je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguratelja koji su se sporazumjeli o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguratelj naznačen u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.

SVOTA OSIGURANJA – je iznos na koji je osigurana imovina, odnosno imovinski interes ako iz sadržaja ugovora o osiguranju ne proizlazi što drugo te analogno osiguranoj svoti predstavlja gornji iznos osigurateljeve obveze.

TRAJNI INVALIDITET – je potpuni ili djelomični gubitak organa, funkcije organa ili pojedinih dijelova organa osiguranika nastao kao posljedica ostvarenja osiguranog slučaja.

TREĆA OSOBA – je osoba koja nije nijedna od dviju ugovornih strana – osiguravatelj ili osiguranik – već se pojavljuje po nekoj trećoj osnovi.

UGOVARATELJ OSIGURANJA – je osoba koja s osigurateljem sklapa ugovor o osiguranju.

UVJETI OSIGURANJA – su skup klauzula kojima se detaljno uređuju odnosi između osiguratelja i osiguranika iz ugovora o osiguranju. Sastavni su dio ugovora o osiguranju pa je njihovo poznavanje važno za razumijevanje prava i obveza iz određene vrste osiguranja. Odredbe općih uvjeta osiguranja u pravilu su regulirane zakonskim propisima i sporazumima ugovaratelja.

VINKULACIJA – je izjava u polici osiguranja ili ispravi koja se prilaže polici o ustupanju prava na naknadu iz osiguranja trećoj osobi.

VIŠEGODIŠNJE OSIGURANJE – je osiguranje s ugovorenim, točno određenim trajanjem iznad jedne godine. Najčešće se sklapa na pet ili deset godina.

VIŠESTRUKO OSIGURANJE – ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja od istog rizika, za isti interes, za isto vrijeme i za istog osiguranika, tako da zbroj osiguranih iznosa ne prelazi vrijednost te stvari (višestruko osiguranje), svaki osiguratelj odgovara za ispunjenje u potpunosti obveza nastalih iz ugovora koji je on sklopio.

ZASTARA – je gubljenje prava na zahtjev za ispunjenje obveze uslijed proteka zakonom određenog vremena. Posljedica zastare je nemogućnost prisilnog izvršenja nekog prava putem suda.

ZASTUPNIK U OSIGURANJU – je fizička osoba, obrt ili društvo koje obavlja djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova pripreme i zaključivanja ugovora o osiguranju u ime i za račun jednog ili više društava za osiguranje za proizvode osiguranja koji međusobno ne natječu.

ZELENA KARTA – je međunarodna karta osiguranja od automobilske odgovornosti koju izdaje nacionalni ured za osiguranje kao dokaz o postojanju valjanog osiguranja od AO na području država članica Sustava zelene karte osiguranja.

ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA – uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi (posebni dio).

ZAKON O OSIGURANJU – uređuje uvjete i način obavljanja djelatnosti osiguranja i nadzor nad obavljanjem djelatnosti osiguranja.